afganistan

Pare ujedinjuju nekadašnje protivnike u Afganistanu

Nakon devet dana mukotrpnih pregovora koji su se vodili u Bonnu, taktika mrkve i bica je ipak upalila. Obecavajuci milijarde dolara za razvoj Afganistana, uz korištenje svih mogucih pritisaka, medunarodna zajednica je uspjela ujediniti stavove cetiri afganistanska izaslanstva i, na kraju, izici sa zajednickim rješenjem, a to je formiranje prijelazne vlade koja svima, voljeli to oni ili ne, odgovara

Rezime devetodnevnih pregovora u Bonnu o buducnosti Afganistana jest prijelazna vlada koja ce brojati 29 clanova, a ciji ce šestomjesecni mandat biti okupljanje Nacionalne skupštine, Loja Jirge. Zadatak Loja Jirge je okupiti i organizirati predstavnike iz svih 30 provincija u Prijelazni parlament do vremena kad ce se moci organizirati izbori, što se mora dogoditi u okviru naredne dvije godine.

Miks privremene vlade

Za predsjednika Prijelazne vlade je izabran Hamid Karzai, covjek koji je, ujedno, pripadnik najbrojnije zajednice Paštuna i glavni favorit medunarodne zajednice. Nakon 1989. godine, kad su Sovjeti napustili Afganistan, Karzai je bio zamjenik premijera tadašnje vlade, ali je ubrzo nakon toga morao napustiti zemlju odlazeci u Pakistan. Važi za covjeka koji ima dosta veza u zapadnim zemljama, tako da je pogodniji za pregovore u buducnosti od svojih suparnika. Pored njega, kao Paštuna, kao neka vrsta balansa, za tri vodeca ministra su izabrana tri Tadžika. Za ministra odbrane je izabran general Muhamed Fahim, koji ima zadatak okupljanja nacionalnog vijeca. Dr. Abdulah Abdulah je ministar vanjskih poslova, dok je ministar unutrašnjih poslova Junus Kanuni. Privremena vlada bi trebala imati 29 clanova, od toga 11 Paštuna, osam Tadžika, pet Hazara, tri Uzbeka, a ostala trojica clanova su pripadnici afganistanskih manjina.

Kao što se i ocekivalo, Afganistancima se nece dati da sami sebi ureduju svoj zakon, nego ce to morati raditi u saglasnosti sa UN-om (citaj, visoki predstavnik - prim. ured.), ciji ce vojnici ujedno i kontrolirati formiranje afganistanskih oružanih snaga.

Prioritet medunarodnoj pomoci

Za donošenje ovih odluka je trebalo devet dana, što je znatno više od predvidenog vremena. Takoder, zanimljivo je da su se pregovori održavali iza zatvorenih vrata, što stvara dojam da je u raspravama bilo dosta žuci i zatezanja dok nisu donešene zajednicke odluke.

Kljucni faktor donošenja odluke možda je upravo bila medunarodna pomoc koja se obecava Afganistanu. Dojucerašnji ''pljackaši'' (kako neki zapadni mediji nazivaju grupacije unutar Sjeverne alijanse), koji su za otimanje novca dosad koristili silu, možda su se dosjetili da na lijep nacin, primajuci donacije medunarodne zajednice, mogu znatno više zaraditi.

Sada se vec najavljuje druga konferencija, koja bi se trebala održati u Washingtonu, a koja se ne bi trebala doticati politickog uredenja Afganistana, nego bi prvenstveni cilj trebao biti prikupljanje donacija od zemalja koje su za to zainteresirane. Ministri vanjskih poslova Evropske unije su vec obecali donacije uvjetujuci ih stvaranjem nove vlade u Afganistanu koja bi morala poštovati ljudska prava i medunarodne zakone i konvencije. Spominje se i nekoliko milijardi dolara, što je prihvatljiva cijena za zapadni svijet kome je samovolja Afganistana zadala dosta muke u proteklih nekoliko godina. Marionetska vlada i kontrola nad muslimanima su ciljevi za cije ostvarenje nijedna cijena nije prevelika… A koliko ce to dobra donijeti obicnom afganistanskom narodu, ostaje da se vidi.